PODSTICANJE DEČIJEG SAMOPOŠTOVANJA kao dodatni program u našem vrtiću

                Samopoštovanje  je stepen uverenosti u sopstvene vrednosti, poverenje u svoje misli i ideje i vera u svoje postupke.

Značaj podsticanja samopoštovanja potvrdili su brojni psiholozi kao determinantu za postizanje mentalnog zdravlja deteta. Istraživanja su potvrdila vezu između visokog samopoštovanja i zadovoljstva svojim životom i srećom. S druge strane, nisko samopoštovanje  je povezano sa depresijom, anksioznošću i neprilagođenošću.

Samopoštovanje nije urođeno, niti nasledno. Ono se uspostavlja i menja tokom celog života pod uticajem odnosa sa drugima. Naučnici su utvrdili da deca, kao i odrasli, dugo zadržavaju nivo svog samopoštovanja, bilo da je visok ili nizak. Ipak, stepen samopoštovanja se može povećati ukoliko se  sistematski utiče na njegovu promenu.

                     Najveću odgovornost u podsticanju ovog pozitivnog osećanja sopstvene vrednosti kod dece imaju roditelji i vaspitači.

Kako  podsticati samopoštovanje?

Promišljenim i odmerenim očekivanjima, koja se stavljaju pred dete da ih ono može ispuniti i doživeti uspeh.

U našem vrtiću se program za podsticanje dečijeg samopoštovanje  realizuje kao dodatni program. Ovaj program je preuzet iz Priručnika za podsticanje dečijeg samopoštovanja, autora Iboja Gere i Ljubice Dotlić.

Osnovni ciljevi, odnosno dobiti koju  deca imaju, sprovođenjem ovog programa su:

  •             Podsticanje dečije slike o sebi kao članu svoje porodice;
  •             Uključivanje porodice kao prve i najvažnije sredine za razvoj dečijeg samopoštovanja;
  •             Razvijanje jedinstvene slike o sopstvenom poreklu, ličnoj vrednosti, jedinstvenosti i neponovljivosti;
  •             Građenje dečije potrebe za privatnošću;
  •             Podrška detetu da bira kome želi da poveri svoje lične misli, osećanja ili želje;
  •             Razvijanje svesti kod deteta da ima svoja prava i lične strategije za njihovo otkrivanje;
  •             Prepoznavanje svog položaja među ljudima i
  •             Podrška detetu u aktivnom ostvarivanju svojih prava.

Ovako postavljeni ciljevi će se realizovati kroz sledeće matrice, odnosno vaspitne postupke:

  •             Porodični spomenar (podržava porodični aspekt poznavanja i poštovanja sebe);
  •             Lični kovčežić (pomaže detetu da spozna značaj i sadržaj svoje privatnosti) i
  •             Svitak dečijih prava (ohrabrivanje dece da pitaju, odgovaraju na pitanja i otvoreno primaju informacije o svim temama).

Svaka matrica se sastoji iz većeg broja socijalnih igara odabranih na osnovu različitih dimenzija detetovog samopoštovanja (ime i prezime, porodično poreklo, želje, moći, prava i sl.).  Navešćemo samo neke od njih: otisci i iscrtavanje dlanova, dlan na dlan, kakve su tvoje oči, porodična slika, na koga ličim, moja osećanja, ja sam glavni junak priče, moje poreklo, ja kao mala beba, jedan dan u životu moje porodice, moje lepe reči, moje tajne, moji snovi, ogrlica od želja i dr.

Ovaj program se primenjuje se sa decom uzrasta od 3 – 7 godina i to realizovanjem igara iz navedenih matrica, prema utvrđenom redosledu, kroz frontalni i individualni oblik rada sa decom.

S obirom da je porodica važan faktor u razvoju dečijeg samopoštovanja, evo nekoliko saveta kako da i vi roditelji podstičete samopoštovanje kod svog deteta:

  •             Jasnom, otvorenom i dvosmernom komunikacijom sa detetom;
  •             Demokratskim, asertivnim stilom vaspitanja u kome se detetu ukazuje poverenje;
  •             Hrabrenjem deteta u iskazivanju ljubavi i drugih osećanja;
  •             Podsticanjem deteta da izgradi raznovrsne strategije samopotvrđivanja i
  •             Negovanje nezavisnosti i samostalnog ponašanja kod deteta.

Roditelji treba da podstiču kod deteta sud o sebi , tako što će svaki dečiji uspeh propratiti komentarom i pohvalom u kojem se taj uspeh povezuje sa nekom dečijom sposobnošću, u koju dete izrazito veruje i do koje mu je posebno stalo. Razna istraživanja su pokazala povezanost samopoštovanja kod deteta sa samokontrolom (tzv.unutrašnji lokus kontrole) i opažanjem vlastite efikasnosti u spoljnom svetu. S druge strane, kad dete ima utisak da na događaje oko sebe malo može da utiče, da oni zavise od okolnih činilaca (tzv.spoljašnji lokus kontrole), dete obično ima nizak nivo samopoštovanja.

Jačanje unutrašnjeg lokusa kontrole se postiže  time što se eventualni uspeh ili neuspeh pripisuje jačini lične motivacije , upornosti i ličnom zalaganju.

Šta dobija dete sa razvijenim samopoštovanjem:

  •              Poverenje u sopstveno opažanje, izbore, odluke  i postupke;
  •              Kreativnost u igri, istraživanju i druženju;
  •              Nezavisnost i energičnost u odnosu sa vršnjacima;
  •              Uverenje da će ga zalaganje i trud dovesti do dobrih rezultata i čestog postizanja uspeha;
  •              Aktivno učešće  u grupnpoj diskusiji  i slobodu da bez ustezanja postavlja pitanja;
  •              Poverenje u druge, učestalu interakciju sa drugima, lako sklapanje i održavanje prijateljstava, popularnost u grupi;
  •              Hrabro razmatranje novih ideja i
  •              Izražavanje svog stava, čak i kada zna da se drugi sa njim neće složiti.

Sa ovim igricama smo u „Ružinom Gaju“ započeli  da razvijamo dečije samopoštovanje:

Socijalna igra ”Kakve su tvoje oči” podstiče decu da spoznaju šta sve mogu da rade svojim očima: gledaju,zažmure,  namiguju…  Zatim posmatraju oči svog druga i primećuju koje su boje njegove oči, na šta ih podseća boja tih očiju, šta u njima vide i šta im se dopada. Na čije oči liče moje  i drugove  oči? Zatim treba da nacrtaju drugove oči.

Ovom igricom kod dece razvijamo svest o pripadnosti porodici, svest o međusobnim sličnostima i razlikama i učimo  da  primećujemo svoje  drugare  iz grupe.

Igrom ”Ja kao mala beba”, vraćamo se u prošlost, razgovorom i slikom, i prisećamo najranijeg detinjstva. Kako smo izgledali kao bebe, šta smo tada radili i sa čime smo se igrali. Zatim pogađamo ko je beba na fotografiji. Komentarišemo koliko smo se od tada promenili ili nismo baš mnogo. Svako  dete crta sebe  iz perioda  kada je bio beba.

Ovom igrom kod dece razvijamo svest o sebi, ličnoj vrednosti, sopstvenoj jedinstvenosti i neponovljivosti.

Aktivnost: ” Moje želje”

Tok aktivnosti: polazeći od motiva iz poznate bajke o zlatnoj ribici, svako je obojio svoju ”zlatnu ribicu” i saopštio vaspitačici svoju želju, koju je ona ispisala na poleđini zlatne ribice.

Nakon toga smo ”pecali” ribice-želje, vaspitačica nam je čitala tekst a mi smo pogađali čija je to želja! 🙂

Ovom zanimljivom igrom smo razvijali svest deteta o pripadnosti  grupi, kroz prepoznavanje želja drugara iz grupe i razvijali smo koodinaciju oko-ruka.

Mi naravno nastavljamo sa igricama za razvijanje samopoštovanja, a vi nam se pridružite… 😉

 

Tekst pripremila:

pedagog Snežana Pantić